Splashed with your blood

Ljudi grijeŠe... Malo i mnogo. I ja sam pogrijeŠila, Što je za mene bila do sada moŽda najweĆa greŠka u Žiwotu.
"Nije smrt straŠna. StraŠno je ubiti." Razlog zaŠto sam napisala owo? Nema nikakwe weze sa ubojstwom ili smrti. WiŠe je kao preneseno znaČenje. Izdati nekoga moŽda se i ne Ćini tako straŠno. Ali toj osobi kasnije reĆi "Oprosti, pogrijeŠila sam.", zasigurno je teŠka stwar.
"It's hard to say your sorry, when you can't tell wrong from right." Izdala sam swoju najbolju frendicu. ZaŠto? TeŠko je reĆi. Iz Čiste gluposti. UČinila sam to jer nisam razmiŠljala. U to wrijeme je bila dowoljna samo trunka gluposti i ne paŽnje. I ja sam weĆ naprawila ono Što mi je prwo palo na pamet. Izdaja...
..............................................................................
Ne! Owime ja "dokazujem" kako nisam sawrŠena. I reĆi Ću ti "oprosti", ali molim te... Daj mi wremena da shwatim. Znam kako si me upozorawala. Znam koliko ti je stalo do naŠeg prijateljstwa. Znam da si me pitala "Da li neŠto krijeŠ od mene? Što si mu joŠ rekla?".. Nisam se zaista sjeĆala swega Što sam mu rekla, ali rekla sam ti koliko sam znala. Kada si me pitala da li neŠto krijem, lagala sam ti u oČi Što je bio najgori osjeĆaj koji sam ikada osjetila. Lagati tebi u oČi, boljelo me, ali sigurna sam da je tebe boljelo wiŠe... Jer znala si da laŽem. ZaŠto odmah nisam rekla "oprosti"? Nisam rekla jer sam se bojala izgubiti te. Izgubiti twoje prijateljstwo. Mislila sam da ĆeŠ se naljutiti i prestati se druŽiti samnom. No ti se me zatim upitala "ZaŠto me nekada ne pozoweŠ da idemo zajedno proŠetati do grada ili neŠto tako?" Nisam izbjegawala ispriku, a i da jesam, to bih Činila jer sam se bojala. I joŠ se bojim da ĆeŠ se naljutiti. I joŠ uwijek ne mogu spawati jer me to progoni. Ta izdaja, kojom sam ti na neki naČin uniŠtila dio Žiwota.
Ne, owo nije naČin na koji ja tebi Želim reĆi "oprosti". Owo je samo tekst, rijeČi koje tebi moŽda neĆe znati mnogo kao i weĆini ostalih ljudi. Owo je naČin kojim Želim ostawiti trag swoje pogreŠke. Da je nikada ne zaborawim... Da me podsjeti u nastawku Žiwota...

Puno sreĆe... =)

Uskoro je pala noĆ, a Teho (Teo) i ja joŠ smo uwijek bili skriweni u spilji. Bilo je hladno, jer nismo smjeli naloŽiti watru zbog straha koji je neprestano prolazio naŠim tijelom. Bilo je samo neŠto Što je bilo weĆe i jaČe od straha. Glad. Glad koja nas je ubijala iznutra. ŽeĐ koju nismo mogli utaŽiti wodom. Grlo me je uŽasno peklo. Gorilo je i pomislila sam da Će swaka kap wode koju pokuŠam popiti, ishlapiti i nestati zauwijek. No tu je bila izdwojenost. Izdwojenost koja je bila jaČa od gladi. Taj osjeĆaj posebnosti koji me drŽao gladnom, ali na Žiwotu.
No Teho nije mogao podnijeti glad. Za njega nije bilo izdwojenosti. Samo strah, mali sitan strah i uŽasna ne izdrŽiwa glad.
Šutjeli smo cijelo wrijeme. Bojala sam se, a wjerujem i on, da bi ga swaka rijeČ mogla razljutiti i da bi bio spreman napasti me. Bojala sam se. Lowaca i njega. Uskoro smo legli spawati. Swaki u jedan kut spilje. Što dalje jedan od drugog.
No, usred noĆi, probudilo me jecanje. Ustala sam i pod slabom svjetlosti mjeseČine pokuŠawala pronaĆi Teha. Doziwala sam ga tiho i njeŽno, ali uplaŠeno toliko da je moj glas drhtio i "udarao" po jedno te istom tonu s kratkim prekidima. Uskoro na tlu spilje pronalazim neŠto krwi. Sagnem se i onjuŠim krw, zakljuČujuĆi da nije jestiwa. PrateĆi krwawi trag, u kutu spilje, pronalazim Teha koji je plakao i jecao, a krw je oblijewala njegowo lice, njegowe ruke, njegowu odjeĆu. Plakao je swe jaČe i jaČe, a onda naglo skoČi na mene i Čwrsto me zagrli.
-Nis! Nis!-poČeo je tiho i jeziwo Šaptati-Ja... Ja ne mogu! Jednostawno ne mogu! Moram se hraniti! Trebam... ubiti! Umrijeti Ću! Moram ubiti! Krwi!
Nisam niŠta rekla. Samo sam ga njeŽno zagrlila i razgoliČila oČi od straha, a onda, nakon par minuta, smirena ustanem. Gledao je u mene suznih oČiju Čiji se sjaj gasio.
-DoĐi.-tiho sam mu rekla-Idemo lowiti. Moramo se hraniti.
Nisam shwaĆala zaŠto je Teho bio obliwen krwlju, zaŠto je toliko krwario. Nisam shwaĆala zaŠto se to meni nije dogaĐalo. No jedno je bilo sigurno. Mi smo samo nastojali preŽiwjeti.
Stali smo na rub spilje, a onda raŠirili krila i poletjeli u noĆ. Istog trenutka, Teho je Žiwnuo. Kao da je samo to Čekao. Kao da je samo Čekao moje dopuŠtenje za low. ponowno sam ga pratila. On me je wodio kroz noĆ do mjesta na kojem se rasprostirala liwada. Prostrana, welika liwada sa tamno zelenom, joŠ uwijek wlaŽno trawom. Sletjeli smo na kraj Šume, na debele grane i zutili u liwadu. A nasred liwade, nalazila se kuĆa. U kojoj su joŠ uwijek gorila swijetla.
.....
Nisam imala plan za low. Teho ga je moŽda imao, ali ja ne.
-Prwim hladnim wjetrom.-tiho, zureĆi u prawcu imanja je rekao.
Zbunjeno sam ga pogledala. Nisam shwaĆala Što je s time Želio reĆi. Nadala sam se dfa Će mi dati znak. No znak je doŠao sam. Bez upozorenja, bez lica. Nitko ga nije pokazao rukom. DoŠao je prwim hladnim wjetrom. Hladan, lagani wjetar je puhnuo i mja dugaČka kosa je lagano zawijorila na njemu.
Teho je nestao, poput duha, ispario. A ja? Brzo sam liwadom krenula prema kuĆi, prema plijenu instiktiwno, razmiŠljajuĆi o sljedeĆem potezu.
.......................
P.S.-znam da je uŽasno dugaČko... dio iz moje knjige

Ponekada mi swi pokuŠawamo uČiniti malo prewiŠe nego Šta moŽemo. Kao npr. ja sada u owom hebenom trenutku -.-... UČiti fiziku dan prije odgowaranja, a da s time moram i geografiju uČiti i tehniČki nije bila najpametnija ideja... Da bi stwar bila joŠ bolja... Moram uČiti inaĆe padam pojedine predmete... Za geografiju joŠ ne znam, ali fiziku sigurno padam ako joj ne odgoworim toČno na swih 20 lekcija... da, da... ne pitanja! LEKCIJA! wuhu! brawo ja -.-... SlijedeĆi put Ću si ostawiti cijelu Školsku godinu za nauČiti (na dobrom sam putu). Ni sama ne znam zaŠto piŠem owo jer weĆinu was to ne zanima (a ni mene samu, wjerujte mi na rijeČ). Sjedim tu u bratowoj sobi i zurim u biljeŽnicu iz fizike dok on lijepo igra kompjuter dobro se zabawljajuĆi (ubija ljude). Problemi osim owoga? Paaaa... ne znam da li se to uopĆe moŽe nazwati problemom... Prije situacijom ili manjom zaprekom na putu da preŽiwim i owaj dan. Msn je crko. Ne mogu ga poprawiti. Probala sam ono uninstalirati i ponowno instalirati i swe to, ali msn jednostawno odbija proraditi... ZaŠto? Ne znam ja! Pitajte njega -.-... ZaŠto mi je msn toliko bitan? Paaa... Imam swoje razloge koji bi weĆini ljudima bili jadni i glupi, ali meni su dowoljno dobri da poludim (koriŠtenje cenzure bilo bi suwiŠno)... Pisanje nowije knjige napreduje wrlo dobro (pod taj "wrlo dobro" mislim odliČno)... MoŽda i napiŠem neko poglawlje u sljedeĆem nowom postu, a to Će biti... Pa ni to ne znam... xD... Malo mi swe owo ide prebrzo. Kada se rijeŠim Škole imati Ću wiŠe wremena za blog i swe, pa moŽda i naprawim neŠto od njega =3... JoŠ 8 dana Škole s time da se 8. razredima ne raČunaju zadnja 2 dana... Onda je sweČani dan, pa ludi dan =D... Biti Će weselo ^^
NeĆu was wiŠe gnjawiti...
Sretno u Žiwotu =)
~hugs~

P.S.-moŽda i danas kasnije napiŠem joŠ jedan post da nadoknadim juČer ne napisan

Iskreno, neznam kako zapoČeti pisanje owog bloga, tj. ne znam kako zapoČeti pisanje owog nowog/prwog posta. Zasigurno ga ne Želim zapoČeti kao Što moja stara zapoČinje swoje poslowne razgowore (to bi zwuČalo nekako owako: "Za poČetak bih wam swima zahwalila Što ste owdje...."). Pa skoro da nisam zapoČela swoju prwu reČenicu u owom postu tako.
Kako bilo da bilo. PrijeĆi Ću na stwar. ZaŠto sam poČela pisati owaj blog? Khm... Nisam poČela pisati blog, niti obeĆajem da Ću ga stwarno dugo i Često pisati jer ne trpim stwari koje su mi poput "obaweze". PoČela sam pisati post, i za sada mogu obeĆati samo da Će doĆi joŠ jedan post... pa moŽda joŠ jedan... a za njim joŠ jedan... itd...
Da li bih trebala reĆi tko sam i neŠto o meni? hmm... a-a. Moj odgowor je opet negatiwan. Ljudi procjenjuju druge po swemu Što kaŽu o sebi, pa Čak i po mjestu od dakle su ti ljudi. Samo Ću reĆi da i sama smatram kako sada ispadam loŠa osoba owim swojim "prawilima" (ako to zaista Želite nazwati tako), ali isto tako smtram kako ja zaprawo nisam loŠa osoba... Swim mi grijeŠimo, ali da li time postajemo loŠije osobe? khm... Ne mislim tako... Ljudi grijeŠe, to je u njihowoj prirodi.
Isto tako neĆu reĆi stwari kao "ako wam se ne swiĐa moj blog, molim was nemojte pljuwati po njemu..." blah, blah... Ako imate neŠto za reĆi, napiŠite u komentar, Šta god to bilo... Wjerowatno Ću puknuti na koji loŠ komentar, ali swe je to kako treba biti. Dakle, slobodno recite swoje miŠljenje (ja ne traŽim da goworite kako sam ja glupa, loŠa osoba, "agresiwna"... ja samo "dozwoljawam" da priČate Šta hoĆete ^^)... Isto tako, pitajte Šta was zanima (osim mojeg prezimena xD). Narawno, to "pitajte Šta was zanima" se podrazumjewa na neke osobne, opĆenite podatke... A ne kako je nastao swemir i koliko ja znam o swemu tome... Ja nemam pojima kako je nastao swemir... Ne znam ni kako je Hrwatska "nastala", a kamo li swemir... -.-" Ako imate nekakaw problem mogu wam dati pokoji sawijet, ali isto tako ako Želite samo priČati s nekime, dodajte me na msn ( sillky_ribbon@hotmail.com )
(nemojte mi reĆi da zwuČim kao da sam odrasla osoba koja was dawi xD)...
Ne znam wiŠe Što da wam kaŽem... Mislim da je owaj prwi post Čak ispao u redu... [ponosim se na sebe (jesam li umiŠljena? ako was to weseli... da jako)]...